Klanjao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj kući, a bio je bolestan…

U ovom hadisu kaže se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zbog bolesti klanjao sjedeći... Ovdje je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio mudrost postavljanja imama, a to je da ga ljudi slijede u namazu, te da se nijedan njihov pokret u namazu ne razlikuje od njegovog, već da ga slijede. Poslanik veli: "Imam je postavljen da ga slijedite, pa kada učini ruku, i vi učinite; kada se uspravi i vi se uspravite, kada kaže: 'Semiallahu li men hamideh' (Allah čuje onoga ko Ga hvali), vi kažite: 'Rabbena lekel hamd' (Gospodaru naš, Tebi pripada svaka hvala); kada klanja sjedeći, i vi svi klanjajte sjedeći.'" Naime, muktedije slijede imama u tekbiru, zatim u rukuu, a kada ih on podsjeti da Allah čuje onoga koji Ga hvali, riječima: "Semiallahu li men hamideh", muktedije se zahvale Allahu: "Rabbena lekel hamd!" Zatim ga slijede u pogledu sedžde. A ako klanja sjedeći, zbog nemogućnosti da klanja stojeći, i oni klanjaju sjedeći, makar bili u mogućnosti da stoje. Aiša, radijallahu anha, je spomenula da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio bolestan pa je klanjao sjedeći, a ashabi su mislili da oni trebaju za njim klanjati stojeći, jer su u mugoćnosti, pa su tako klanjali, ali im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao da sjednu. Nakon što je završio namaz, objasnio im je da se imam treba slijediti, i da se ne razlikuju od imama u namazu, nego se podudaraju sa njim kako bi se što potpunije realiziralo povođenje za njim. Ukoliko imam počne predvoditi namaz sjedeći, i klanjači će za njim klanjati sjedeći, međutim, ako imam počne klanjati stojeći, zatim u toku namaza osjeti slabost pa sjedne, klanjači su obavezni dovršiti namaz stojeći, postupajući po hadisu koji se odnosi na Ebu Bekra i skupinu ljudi, kada se Allahov Poslank, sallallahu alejhi ve sellem, razbolio pred preseljenje na ahiret...