Prenosi se od lbn Šihaba da mu je Enes b. Malik kazivao: "Nakon što je Huzejfe b. Jeman uč…

Huzejfe b. Jeman, radijallahu 'anhuma, došao je kod Osmana, radijallahu 'anhu, dok je on pripremao vojsku Šama i Iraka za bitku u Armeniji i Azerbejdžanu. Huzejfe je čuo za razilaženje u učenju Kur'ana među ljudima, tako da su neki učili po kiraetu Ubejj, dok su drugi učili po kiraetu Ibn Mesuda. Razilaženje je bilo takve prirode da je zamalo rezultiralo neredom i smutnjom. Huzejfe se uplašio toga, pa je došao kod Osmana i rekao mu: “O vođo pravovjernih, zaustavi ljude prije nego se raziđu u Kur'anu, kao što su se Jevreji i kršćani razišli u Tevratu i Indžilu”, pa su ih iskrivili i izvitoperili. Tada je Kur'an bio skupljen u listovima, ali nije bio u jednom mushafu. Osman je poslao nekoga da ode do Hafse, majke vjernika i da mu pošalje Kur'an koji je bio zapisan u mushafu, kako bi ga prepisao u više mushafa, a potom joj vratio njen. To su ustvari bili listovi čije su skupljanje naredili Ebu Bekr i Omer. Tada je Osman sakupio Kur'an u mushaf. Razlika između tog mushafa i listova jeste što su ti listovi bili pojedinačni i na njima je skupljen Kur'an u vrijeme Ebu Bekra, radijallahu 'anhu. To su bile razdvojene sure, svaka sura poredanih ajeta, ali nisu bile poredane jedne iza drugih. Kada su prepisani i poredani jedni iza drugih, postali su mushaf. Dakle, mushafa nije bilo do Osmanovog perioda. Hafsa je te listove poslala Osmanu, te je on naredio Zejdu b. Sabitu, Abdullahu b. Zubejru, Seidu b. El-Asu i Abdurrahmanu b. Harisu b. Hišamu, radijallahu 'anhum, da prepišu te listove u mushaf. Zejd b. Sabit je bio ensarija, a ostali su bili Kurejšije. Osman je Kurejšijama rekao: “Ako se raziđete sa Zejdom b. Sabitom u nečemu iz Kur'ana, onda to zapišite na dijalektu Kurejša, jer je Kur'an objavljen na njihovom dijalektu.” To su i uradili, Osman je nakon toga vratio listove Hafsi, a u druge krajeve poslao je ove prepisane mushafe, dok je naredio da se sve drugo što je zapisano negdje, zapali.