"Dok su trojica ljudi putovala, kiša ih stjera u pećinu koja se nalaziše u jednom brdu, pa…

Trojica ljudi pošli su na put i našli se u velikoj neprilici, pa su shvatili da je jedini izlaz iz te situacije u tome da se približe i umile Allahu svojim dobrim djelima. Jedan se pozvao na to da je imao stare i iznemogle roditelje, a imao je ovce koje je ujutro vodio na ispašu a navečer bi se vraćao. Potom bi muzao ovce te bi prvo davao svojim starim roditeljima, a zatim ostaloj čeljadi i robovima. Rekao je da se jednog dana kući kasno vratio i zatekao roditelje da spavaju. Razmišljao je da li da nahrani porodicu prije roditelja ili da čeka zoru, kada će se njegovi roditelji probuditi. Odlučio je da sačeka, i kada su se u zoru probudili i popili svoj dio mlijeka, napojio je i ostale članove svoje porodice. Zatim je rekao: "Allahu, ako sam to uradio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu malo, izbavi nas iz ove nevolje!" Stijena se malo odmaknula, ali ne toliko da bi mogli izaći. Drugi se umilio Gospodaru time što se sustegnuo od bluda. Naime, spomenuo je da je imao jednu bližnju rodicu koju je izuzetno volio, kao što se žena voli, pa je poželio biti s njom, odnosno htio je da sa njom počini zinaluk, da nas Allah sačuva toga, ali ona je to odbila. Zatim ju je zadesila neimaština i nevolja, pa je zbog svog teškog položaja bila primorana da se njemu preda i udovolji njegovom zahtjevu. Ovaj njen postupak nije šerijatski opravdan i dozvoljen, međutim, tako se deslio. Kada mu je došla, on joj zbog njenog pristanka dade 120 zlatnika. I kada joj se približio kao što se čovjek približava ženi, ona izreče golemo upozorenje: "Boj se Allaha, nemoj me bespravno razdjevičiti!" Odmah se od nje odmakao, iako mu i je bila veoma draga. To je učinio iz straha od Allaha Uzvišenog; osim toga, poklonio joj je zlatnike koje joj je dao. Zatim je rekao: "Allahu, ako sam to uradio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu malo, izbavi nas iz ove nevolje!" Stijena se i ovog puta malo pomjerila, ali još uvijek nedovoljno da bi mogli izaći. Treći se čovjek umilo Allahu ispunjavanjem emaneta, iskrenošću i pravednošću u poslu, te je spomenuo da je imao najamnike i svima je odmah davao plaću, osim jednom čovjeku koji je otišao prije nego što je primio nadoknadu za svoj rad. On je tu njegovu plaću uložio u trgovinu i unaprijedio, pa se taj imetak umnožio i od njega su nastale deve, krave, bravčad, robovi i druge vrijedne stvari. Kad se taj radnik pojavio nakon nekog vremena, rekao mu je: "Isplati mi zarađeni iznos!" On mu je tada rekao: "Uzmi ono krdo krava i pastire!" "Boj se Allaha, nemoj me ismijavati!", ovaj reče. "Ne ismijavam te, preuzmi krdo i pastire", reče taj. I on ih je preuzeo. Zatim je, učeći dovu, taj čovjeke rekao: "Allahu, ako sam to uradio Tvoga lica radi, pomjeri stijenu dokraja!" I Allah je pomjeri dokraja. Gospodar ih je izbavio zbog dobrih djela koja su iskreno, radi Njega, uradili.