“Nemojte raspravljati o Kur’anu jer je raspravljanje o njemu nevjerstvo!”

Poslanik islama zabranio je raspravljanje o Kur’anu zato što raspravljanje o tome vodi u nevjerstvo. Naime, može se dogoditi da čovjek čuje da neko prouči određeni ajet na određeni način, koji je njemu nepoznat, te on ishitreno negira da je to dio Kur’ana, ili pak da s nekim raspravlja o značenju Božijih riječi, a u to nije upućen. To vodi u zabludu. Ukoliko je čovjek siguran u to da ga raspravljanje o Kur’anu neće odvesti u nevjerstvo, tj. ako ne postoji povod zbog kojeg je to zabranjeno, tad je raspravljanje o Knjizi dozvoljeno, pa i pohvalno, kao npr. da se vodi rasprava kako bi se nešto naučilo, da se dokaže istina, na osnovi Božijih riječi: “...i s njima na najljepši način raspravljaj!”