"Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika, a da on nije svojevremeno čuvao ovce."

Mudrost toga jest da se vjerovjesnici naviknu da vođenje brige o stvorenjima i njihovo upućivanje ka onome što je dobro. Čoban nekada usmjerava ovce ka plodnoj i zelenoj dolini, a nekada ka dolini koja je suprotna tome, a nekada ih ostavi na jednom mjestu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vodi umet i usmjerava ga ka dobru kao čobani koji dobro poznaje pašnjake i koji želi dobro svome stadu, želeći da ga nahrani i napoji. Kao primjer izabrane su ovce jer vlasnik ovaca je u većini slučajeva smiren i staložen, za razliku od vlasnika deva koji su u većini slučajeva grubi, jer su i deve takve. Upravo zbog toga, Allah Uzvišeni je odabrao da Njegovi poslanici čuvaju ovce kako bi se navikli da brigu i pažnju o stvorenjima.