U prijašnjim je narodima bilo ljudi kojima je Allah davao nadahnuće. Ako u mom ummetu ima …

Ebu Hurejre, radijallahu 'anhu, prenosi nam predaju o počastima i kerametima vođe pravovjernih Omera b. El-Hattaba, radijallahu 'anhu. U toj predaji prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “U prijašnjim je narodima bilo ljudi kojima je Allah davao nadahnuće." Ovo ukazuje da su oni bili nadahnuti istinom, pa kada bi kazali nešto, to bi se podudarilo sa istinom. Ovdje se radi o počasti koju Allah daje nekim ljudima, koji kada progovore, donesu pravno rješenje ili sud o nečemu, to bi se podudaralo s istinom. Omer je među ashabima bio jedan od onih čije su se riječi najviše podudarale sa istinom. Poslanikove riječi: "Ako u mome ummetu ima takvih", ne iziskuju sumnju, već su te riječi svojevrsna potvrda. Naime, ako je takvih ljudi bilo u prijašnjim narodima, onda je objektivnije i preče da ih ima u Poslanikovu umetu, koji je bolji od drugih ummeta. Sve što je čovjek bolji vjernik i poslušniji dragom Allahu, On ga potiče na istinu srazmjerno snazi njegova imana, znanja i dobrih djela. Takav se zadesi u situaciji da mora donijeti neki sud ili postupiti na određeni način, a ne raspolaže ajetom ili hadisom u vezi s tim, te kasnije provjeri i uvjeri se da je postupio sukladno islamu. To je keramet koji Allah daje vjerniku. Omer je bio jedan od njih, jer u hadisu stoji: "Ako takvih ima u mome ummetu, onda je to Omer."