"Došao je jedan beduin i mokrio u jednom kraju džamije."

Beduini su po običaju bili tvrdoglavi i neznalice, jer su bili udaljeni od izučavanja onoga što se objavljuje Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Jedne prilike dok su Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, i njegovi ashabi bili u džamiji, došao je neki beduin i mokrio u jednom kraju džamije, misleći da to ima status otvoreneg prostora. Ovaj postupak ashabi su vidjeli veoma ružnim, pa su zbog svetosti džamije, napali ovog beduina dok je on još mokrio. Međutim, onaj ko je imao najbolje ponašanje, ko je poslan da ljudima donese radosne vijesti i da im olakša, zabranio je ashabima da ga napadaju, jer je znao kakvo je stanje beduina, kao i zbog toga da još više ne onečisti džamiju, svoje tijelo i odjeću, te da mu prekid mokrenja ne našteti i da bolje prihvati savjet kada ga Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, bude podučavao. Naredio im je da očiste mjesto na kojem je mokrio i da po njemu poliju vodu.